Teleportacija ili prelazak

Mogu li se cvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu? Neki slucajevi to potvrdjuju, ali je pitanje kako ih objasniti.
Ujutro 6. maja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, americkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolic koji je stajao u blizini poceo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolic polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega.
Sljedecih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome šta treba da ocekuju, kad je Celner bacio pogleda ispod veceg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolic netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolic nisu našli! Kao da je u zemlju propao.
Začuđujuća pojava
Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmijecen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u vazduhu, kao što se to obicno dešavalo prije nego što su mu se dogadali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. «Dok sam okretao glavu, slijedeci Slejdov pogled prema plafonu iza mojih leda», sjeca se Celner, «iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolic kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo sjedili…»
Ovo nevjerovatno svjedocanstvo opisuje teleportaciju - išcezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim slicnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem cvorova bez ljudske pomoci, o cemu izvještavaju mnoga svjedocanstva iz prošlosti.
I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemogucim" kretanjima predmeta: u nekim slucajevima sami od sebe su se vezivali cvorovi na vrpci, koži ili cak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno samo posmatrao. Jedna seansa cija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala «na memoguc nacin" na središnjoj nozi okruglog stolica ciju smo teleportaciju vec opisali.
Kad se taj dogadaj zbio, stolic je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti!
Čudesne moći Sai Babe
Celnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj objavljen 1932. godine u casopisu «Journal» americkog Udruženja za parapsihološka istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Mardžeri Kandon. U tim eksperimentima duh Mardžerinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najcešce kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te cvrsto zakljucanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je radeno više puta, a za to vrijeme Mardžeri Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu cinjenicu.
Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego cak i ljude i životinje, ali to nikada nije i znanstveno potvrdeno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u državi Njujork, nakon što je trenutak prije šetao Menhetnom, koji je od Osininga udljaljen jedan sat vožnje automobilom.
Indijski guru Sai Baba je posebna prica. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobicajeniji poklon je sveti prah vibhuti, praškasta siva supstanca, koja se koristi za lijecenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Medutim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontrolišu jednu od Babinih haljina i nisu našli na njoj džepove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, što bi se moglo ocekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku.
Inteligentni projektili
Primjeri ociglednih teleportacij, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slucajevi kucnih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerovatne pojave, najcešce kamenje ili drugi predmeti pristižu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slucaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjernja na Sumatri. Jedne noci dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišca, odjednom ga je probudilla «kiša» kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega.
"Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobicni u "slucajevima kucnih duhova". Ali, u velikom broju slucajeva dešavalo se da odredeni predmeti misteriozno išcezavaju, mada postoji samo jedan kratki znanstveno obradeni izvještaj koji potvrduje istinski nestanak nekih predmeta.
Nepoznate dimenzije
Dogodilo se to nekoj gospodi Kogelnik u Londonu 1922. godine cije je kucanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima "kucnog duha". Ali jednoga dana dzbilo se nešto krajnje nevjerovatno. Njen muž prica:
"Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira nestaje pred ocima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva."
Može se navesti znatan broj prilicno uvjerljivih slucajeva teleportiranja - išcezavanja i ponovnog pojavljivanja – razlicitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to dešava u svakodnevnom životu. Telepatija se javlja mnogo cešce, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled.
Šta sve ovo znaci?
Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u cinjenici da prostor ima i cetvrtu dimenziju, ili cak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijecima kad se predmeti pojavljuju ili išcezavaju, oni se tada krecu cetvrtom ili jednom od tih dimenzija. Ovo jesavršenorazumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije - jedno drugo cesto ponudeno objašnjenje - ne mogu objašnjavati slucajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao što su cvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prošla kroz drugu materiju u obicnom trodimenzionalnom prostoru, ona je možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda doticni atomi ucinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi?!…
Paralelni svjetovi
Neki znanstvenici teleportaciju objašnjavaju "kvantnim provodenjem", u kojem jedna atomska cestica na "nemoguc" nacin prodire kroz barijeru energije: cestica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskocila. Možda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen "kvantnog provodenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne odgovore.
Ako cetvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujucu mogucnost postojanja beskonacnog broja drugih dimenzija – koje cine neogranicen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to vec prelazi u – znanstvenu fantastiku!