Zacini i primena

Začini (i biljke) se koriste u mnogim kulturama kako bi se istakla aroma hrane. Upotrebljavaju kako u pripremi hrane tako i u očuvanju iste, a poznat je i njihov medicinski učinak na ljudsko zdravlje.
Neke začinske biljke možete i sami da naberete u bašti ili prirodi. Pri tom je važno znati neka osnovna pravila koja obezbjeđuju bezbjednu i svrsishodnu upotrebu nabranog bilja.
Bere se samo zdravo i čisto bilje, nikako ne ono koje raste pored puteva, železničkih pruga ili pored naselja, jer je gotovo uvek zagađeno prašinom, isparenjima, zagađenim vazduhom... Isto tako, ako je lišće biljke oštećeno od insekata ili gljivičnog oboljenja, takođe se ne smije koristiti kao začin u jelima.
Najbolje je da se začinsko bilje bere po suvom, toplom, sunčanom vremenu, nikako ne posle kiše ili dok je vlažno od rose. Oštećene, slomljene delove biljaka treba odmah izdvojiti i baciti.
Nabrane biljke treba što brže osušiti ili konzervirati na neki drugi način. Ukoliko se suši, najbolje je poređati ga (listiće ili strukove) jedno do drugog, na čistu podlogu prekrivenu belim papirom ili čaršavom, a yatim staviti na mesto koje nije izloženo direktnom suncu, ali je toplo i zaštoćeno od vetra. Ukoliko se papir ovlaži zamenite ga drugim. Biljke se mogu vezati u snopiće i okačiti da se suše na hladnom i suvom, promajnom mjestu. Isto tako se mogu brzo osušiti i poređane jedna do druge u plehu, u poluotvorenoj pećnici zagrejanoj najviše na 40 stepeni. Sjeme začinskih biljaka suši se na isti način i na istoj temperaturi.
Osušeno začinsko bilje ili sjeme najbolje se čuva u dobro zatvorenim metalnim kutijama, ili u obojenim staklenim teglicama sa čvrstim poklopcem. Veće količine mogu se smestiti i u višestruke papirne kese. Zatim ih treba držati na prohladnom, suvom i tamnom mestu. Sunčeva svetlost štetno deluje na većinu osušenih biljaka, menja im prirodnu boju i smanjuje aromu. sušeno bilje može se koristiti najduže 4-6 meseci, kasnije gubi u kvalitetu i aromi.
Začinsko bije se može nekoliko dana čuvati svježe u frižideru. Jednostavno ga dobro operite, otresite od vode i stavite u plastičnu kutiju a onda u frižider.
Začinsko bilje može se zamrznuti, a zamrznuto moze da traje i duže od 6 mjeseci. Operite ga, smjestite u kalupe za led i odozgo nalijte malo vode pa ga zamrznite. Kockice leda sa začinskim biljem istresite u plastičnu vreću, čvrsto uvežite i čuvajte u zamrzivaču.
Neke vrste začinskog bilja kao sto su peršun, mirođija, celer i bosiljak uspešno se čuvaju u soli. Treba ih sitno iseckati i izmešati sa solju, u razmeri 20 g soli na 10 g bilja, smjestiti u staklene bočice koje se dobro zatvore, i čuvati u frižideru.
BOSILJAK
Upotrebljava se lišće, sveže ili sušeno, za salate, supe, jela od povrća (naročito paradajza), za ribu, meso, marinate, sosove i prelive. U kuvana jela dodaje se pred sam kraj kuvanja jer mu je ukus tako izrazeniji.
Lekovito dejstvo - miruje, opušta, uspavljuje. Neki tvrde da deluje kao afrodizijak. Podstiče lučenje stomačnih sokova, pa pospešuje varenje i izaziva apetit.
ANIS
(morač, janež)

Koristi se i list i sjeme.
Sjeme anisa je sivo-smeđe boje i ovalnog oblika. To je sjeme biljke Pimpinella anisum, koja je srodna kopru, kuminu i komoraču. Sjeme anisa miriše i ima ukus po slatkom korijenu (gospino bilje).
Evropljani koriste anis u pripremi kolača, keksa i slatkog hljeba. U nekim zemljama Bliskog Istoka i u Indiji dodaje se corbama i gulašima. Slatki ukus anisa vrlo je popularan za pripravu slatkiša, a anisovo ulje upotrebljava se u pripremi specijalnog likera, ali i za začinjavanje ribe, živinskog mesa, krem supa i sosova. List ima blaži ukus, a upotrebljava se svež u salatama, jelima od povrća ili krem sirevima. Lekovito dejstvo - Anis poboljšava varenje, smanjuje nadimanje, ublažava kašalj i glavobolju, smiruje zapaljive procese.
Curry
Curry prah je mješavina više začina (kurkuma, kumin, korijandar, cayenne papar, piskavica i sasušeni smrvljeni bijeli luk). Premda ima snažan, ljut ukus, začini koji su u njemu smješani ipak imaju jaču aromu kada se koriste posebno. Ljutina curry praha zavisi o kombinaciji začina koji su smješani.
Curry se najviše upotrebljava u Indiji i cijeloj jugoistočnoj Aziji. Curry jela su jela od povrća, mesa, peradi i ribe u kojima dominira curry začin. Osim za curry jela, ovaj začin koristi se i za prelive za salate te u jelima sa sirom i jajima.
KAPAR
Mediteranska biljka kod koje se koriste pupoljci veličine zrna bibera, koji se konzerviraju u sirćetu. Kapari se stavljaju u salate i pikantne sosove. Iseckan i pomešan sa peršunom bifteku daje poseban ukus.
Lekovito svojstvo - Olakšava varenje i podstiče apetit.
Kurkuma (Turmeric)
Kurkuma začin dolazi od korijena lisnate biljke Curcuma longa, koja uspijeva u Indiji i na Karipskim ostrvima. Ovaj korijen ima čvrstu smeđu kožu i žarko narančasto meso, a začin se pravi od izraslina iz korijena koje izgledaju kao prsti. Korijen se kuva ili sprema na pari, zatim se osuši i samelje. Boja začina može biti od svijetlo žute do narandzaste. Kurkuma ima blagi slatko-gorki ukus, te miris koji podsjeća na narandzu i đumbir.
Kurkuma je sastavni dio curry začina, daje mu žućkastu boju. Kao zasebni začin upotrebljava se u indijskim i orijentalnim jelima te jelima iz Jugoistočne Azije. Dodaje se jelima od mesa i leće, raznim jelima sa rižom, plodovima mora, salatama i prelivima za salate.
Korijandar (Coriander)
izbrazdane površine. Potječe iz Maroka, Srednje i Južne Amerike. Ima veoma nježan, specifičan slatkasti okus koji podsjeća na mješavinu limuna i kadulje. Neki ga nazivaju i kineski peršun jer izgledom podsjeća na peršun.
U kulinarstvu se upotrebljavaju listovi biljke (po izgledu sliče peršunu) ili sjeme koje se dodaje jelima cijelo ili smrvljeno (kako bi se aroma jače osjećala). Korijandar u sjemenu dodaje se curry jelima i gulašima, jelima s rižom, piletinom, sirom i jajima. Korijandar u listovima dodaje se
marokanskim gulašima te meksičkim salsama.
Kopar (Dill)
Kopar je visoka biljka Anethum graveolens. Sjeme i listovi kopra imaju veoma dobar ukus, koji lagano podsjeća na kumin, ali je znatno blaži. Miris kopra je prodoran.
U kulinarstvu se upotrebljava sjeme i sasušeno lišće kopra. Najčešće ga nalazimo u njemačkim, ruskim i skandinavskim jelima, ali je vjerojatno najpoznatiji kao sastojak pri kiseljenju krastavaca. Kopar se takođe koristi u umaku za ribu na roštilju ili žaru (naročito za skušu i lososa), jelima sa jajima, sirom i povrćem, u prelivima za salate te kao dekoracija na jelima.


Komorač (Fennel)
Komorač je ovalno zeleno ili žuto-smeđe sasušeno voće biljke Foeniculum vulgare koja potječe iz Evrope i Indije. Ovo voće raste u grozdovima, a unutar njega su sitne sjemenke. Komorač ima ukus koji podsjeća na anis ali je aromatičniji, slađi i manje prodornog okusa.
U kulinarstvu se najčešće upotrebljava u italijanskim jelima (npr. corbe), kobasicama te nekim curry jelima. Komorač je naročito ukusan u jelima s ribom.
Klinčić (Cloves)
Klinčići su smeđi, sasušeni, neotvoreni pupoljci cvjetova sa zimzelenog drva Syzygium aromaticum, koje potječe s Moluk Ostrva (dio Indonezije), a danas se uzgaja i u drugim zemljama. Imaju snažan i prodoran ukus i miris, a upotrebljavaju se cijeli ili samljeveni.
Klinčići se najčešće upotrebljavaju u pripremi kolača i drugih slatkiša. U nekim zemljama dodaju se jelima sa svinjetinom i šunkom, piletinom, ribom (npr. u mariniranoj haringi), umacima te curry jelima.
Kumin, kimel, kim (Cumin)
Kumin je blijedo zeleno sjeme biljke Cuminum cyminum, koje potiče sa Mediterana ali se ustalila i u Indiji, Turskoj te na Srednjem istoku. Kumin ima vrlo specifičan, oštar, malo gorkast ukus. Ima vrlo prodoran miris.
U kulinarstvu, kumin se koristi u zrnu ili samljeven. Dodaje se curry jelima, meksičkim jelima (npr. chili con carne), marinadama, uz jela sa sirom i jajima, te jelima sa ražnja ili grilla.
Kardamon, dragušac (Cardamon)
Kardamon je sjeme tropskog voća poznatog kao Elettaria cardamomum, koje potiče iz Indije, Šri Lanke i Gvatemale. Ovo sjeme nalazi se u ovalnim mahunama koje se nalaze u zemlji. Cijele mahune mogu biti zelene, smeđe, crne ili bijele. Kardamon se u kulinarstvu koristi kao smrvljena mahuna ili se koristi samo sjeme (kao cijelo ili samljeveno). Kardamon ima prodoran i slatkast ukus.
Kardamon se koristi pri pripremi curry jela i jela sa janjetinom koja se serviraju uz rižu. U arapskim zemljama kardamon se dodaje crnoj kavi.
Kadulja (Sage)
Kadulja raste na zimzelenom grmu Salvia officinalis, koji ima dugačke, sivozelene listove baršunaste površine. Upotrebljava se svježa ili sasušena. Ima vrlo snažan ukus, pa ju treba upotrebljavati u malim količinama. Ugodnog je mirisa.
Kadulja se dodaje salatama, jelima sa mesom (svinjetina, perad, divljač) i ribi na žaru. Najčešće se upotrebljava za spremanje punjenja za zivinu, pogotovo curke.
Biber (Pepper)
Biber je zrno tropske biljke penjačice Piper nigrum koja raste u Indiji i Aziji. Zrna bibera mogu biti crna, bijela, zelena i ružičasta. Zelena zrna su nezrela zrna koja su sasušena zamrzavanjem. Crna zrna su zrela i otvorena zrna. Bijela zrna su zrela zrna koja su namočena kako bi otpala vanjska ljuska i ostala samo jezgra. Ružičasta zrna su zrna koja se obično čuvaju u octu. Crni biber ima oštar, snažan ukus i miris, bijeli biber je ljući od njega, a zeleni biber je blažeg i svježijeg ukusa.
Biber se može koristiti u svim vrstama jela sa mesom, peradi, ribom i povrćem. Ukusan je u jelima sa rižom i tjesteninom, jajima i sirom, kobasicama te supama. Ukus i miris bibera najviše dolazi do izražaja kada je biber svježe samljeven, neposredno prije dodavanja jelu.


Muškatni orah (Nutmeg)
Muškatni oraščić je sjeme zimzelenog drva Myristica fragrans, koje potiče sa Molučkih ostrva. Ovo drvo daje dva začina: muškat i muškatni oraščić. Oba začina dolaze od voća koje se razdvoji na spoljasnju ljubičastu opnu i smeđe unutrašnje sjeme tj. muškatni oraščić. Ovaj začin ima sladak, aromatičan ukus koji podsjeća na orah. Upotrebljava se u komadu ili isitnjen.
Muškatni oraščić uglavnom se koristi u pripremi slatkiša, pudinga i sl. Takođe se dodaje kobasicama, supama, jelima sa mesom (naročito gulaši sa svinjetinom i teletinom) i povrćem, te u umaku od sira.
Majcina dusica (Thyme )
Majčina dušica je sitni sivo-zeleni list niskog grma Thymus vulgaris. To je baštenska biljka koje ima aromatično lišće prijatnog mirisa i pomalo oštrog ukusa Ovi listovi upotrebljavaju se svježi ili sasušeni (usitnjeni ili pretvoreni u prah). Imaju snažan miris, te nježan ukus koji pomalo podsjeća na metvicu.
Majčina dušica upotrebljava se u pripravi jela s peradi (npr. za punjenje), janjetinom, teletinom, divljači (npr. gulaši), umacima za ribu, čorbe od morskih plodova, razna jela od jela i paradajza, te kao dodatak jelima sa rižom i tjesteninom.
Koristi se i za pravljenje kobasica, jer deluje kao prirodni konzervans.
Lekovito dejstvo - Ublažava prirodne tegobe i umiruje nerve.